Na naslovnoj slici modela GFS može se vidjeti trenutna sinoptička situacija nad Europom. Odmah na prvi pogled vidljivo je da zapadno od Ujedinjenog Kraljevstva nalazi se duboka ciklona, dok je na sjeveroistoku Europe snažna anticiklona, zbog koje je hladni zrak zahvatio dijelove Skandinavije i Rusije. Anticiklona sa sjeveroistoka proteže se i nad Skandinaviju, dok je dio Sredozemlja pod utjecajem nestabilnijeg zraka.
Iako se na naslovnoj slici čini da je Atlantik pred svojim gašenjem, demantij će stići već tijekom četvrtka jer na donjoj karti može se vidjeti, da unatoč raspadanju spomenute ciklone, nova tek dolazi od Sjeverne Amerike, a radi se “kapitalcu” koji dominira sljedećom slikom.
Spomenuta ciklona produbit će se kod Grenlanda, a zatim uz slabljenje kretati se prema Europi, no neće dovoljno oslabiti da bi se prekinula ciklonalna aktivnost. Razlog ovakvim zbivanjima je vrlo jednostavan.
Trenutno je nad Sjevernom Amerikom veća količina hladnog zraka. Kada taj hladni zrak dođe nad topliji Atlantik, dolazi do stvaranja ciklona, a što je veća razlika u temperaturi između hladnog zraka i Atlantika, to su ciklone izaženije.
Mlazna struja potom te ciklone preko Atlantika nosi prema Islandu i Ujedinjenom Kraljevtvu gdje obično ti sustavi još dobiju na snazi.
Tu se pojavljuje još jedan potencijalni problem s Atlantikom. Pomicanje polarnog vrtloga nad Grenland znači da hladan zrak ide direktno u Atlantik čineći ga još aktivnijim, bez obzira što je vrtlog bio načet wave1 aktivnošću.
Prognoze su da će se uspjeti oporaviti i to baš nad Grenlandom, što bi onda značilo nezaustavljivo djelovanje ciklona na Atlantiku gotovo mjesec dana, dakle i debelo nakon što počne klimatološka zima.
Na prizemnim kartama vidi se samo prolazna mogućnost jačanja anticiklone do kraja ovog tjedna, a zatim u novom dolazak novih ciklona preko “velike bare”, sve po istom receptu: Kanada-Grenland-Island. Ostvari li se prikaz karte za 28. studenoga, Ujedinjenom Kraljevstvu prijetit će vrlo opasna oluja. Prema modelu GFS, čiju smo kartu priložili ispod, tlak u ovom čudovištu mogao bi biti i 950 hPa.
Nešto od ovoga i mi bi osjetili kroz nekoliko hladnih fronti sa sjeverozapada upravo od ove ciklone. Fronte bi potom aktivirale Sredozemlje i dok bi se mi zabavljali mrvicama, novi gorostas bi plovio Atlantikom.
Ovdje je samo izneseno viđenje jednog modela na temelju njegovog aktualnog izlaza. Činjenica je da se neće moći izbjeći još malo divljanja Atlantika. Preostaje još samo vidjeti u kojoj mjeri će to biti izraženo.
Na konkretno djelovanje anticiklone na polarnu ciklonu, morat ćemo pričekati još. Naznake postoje da bi se nešto konkretnije trebalo događati u drugoj dekadi prosinca.
